biljnih zajednica kao i ekološki faktori, uslovili su raznovrsnost, dinamiku i rasprostranjenost faune ovog područja. Bujan razvoj šumskih zajednica koje se smjenjuju i prožimaju sa livadskim, pašnjačkim, visokoplaninskim vodenim ekosisemima, omogućili su razvoj bogatog životinjskog svijeta.

Na osnovu terenskog rada za potrebe izrade studije parka prirode Orjen, u vremenskom periodu od 20 dana došlo se do podatka da su na području Orjena prisutni od sisara: mrki medvjed (Ursus arctos), lisica (Vulpes vulpes), kunica (Martes foina), vuk (Canis lupus) i krtica (Talpa europaea). Pored njih postoje dokazi koji potvrđuju prisutnost: divlja svinja (Sus scrofa), srna (Capreolus capreolus), evropski zec (Lepus europeus) i druge.

Iako ornitološki atraktivan, sa Orjena nema literaturnih podataka, prije svega zbog burne istorije i stalnih nemira na granici otomanske imperije sa austrougarskom monarhijom. Ono što je veoma zanimljivo je da je austrougarski princ Rudolf kao ornitolog veoma bio zainteresovan za izučavanje ovog područija. Posebno treba izdvojiti vrste: jarebica kamenjarka (Alectoris graeca), lještarka (Bonasa bonasia), suri orao (Aquila chrysaetos), planinski djetlić (Dendrocopos leucotos) i šumska ševa (Lullula arborea).

Podaci o vrstama vodozemaca i gmizavaca planinskog masiva Orjena su veoma oskudni. Detaljnija istraživanja vršena su 2008. godine za potrebe izrade doktorske disertacije (Ćirović, 2009). Na osnovu istraživanja faune vodozemaca i gmizavaca u toku 2016. godine akcenat je dat na opis vrsta i staništa kako bi se ustanovilo realno stanje ne samo u okviru granica zaštićenog područja već cijelog masiva Orjena. Na području Orjena je registrovano dvadeset vrsta herpetofaune i to 5 vrsta vodozemaca i 15 vrsta gmizavaca. Četiri vrste su balkanski endemi (Bombina variegata scabra, Pseudopodus apodus, Platyceps najadum i Vipera ursinii), a jedna vrsta je balkanski subendem (Elaphe quatuorelineata). Posebno bi trebalo izdvojiti: Vipera ammodytes (Linnaeus, 1758) – poskok i treba dodati da vrsta nije zaštićena Rješenjem o stavljanju pod zaštitu pojedinih biljnih i životinjskih vrsta (»Sl.list RCG«, br. 76/06). Kategorija ugroženosti (IUCN) na nacionalnom nivou: LC (posljednja briga). BEND (balkanski endem).

Siphanoptera na dinarskoj voluharici koja su vršena na području Balkana, obavljena su i na nekoliko lokaliteta Orjena (Brelih & Trilar, 2000). Na području Orjena je opisana i nova vrsta faune pseudoskorpija.

 

Vrste od međunarodnog i nacionalnog značaja:

• Iphiclides podalirius Linnaeus, 1758 – prugasto jedarce
• Papilio machaon Linnaeus 1758 – lastin repak
• Parnassius apollo Linnaeus 1758 – apolonov leptir

Orjen je bezvodna planina, iako spada u najkišovitije oblasti u Evropi sa prosječno 4762 am padavina godišnje. Izgrađen je od karsta koji ne dozvoljava formiranje vodenih staniša, sva voda ponire i jedini vid površinskih voda na Orjenu su lokve. Ta vodena staništa su bogata faunom koja je vrlo raznovrsna. Faunu lokvi predstavljaju različite grupe organizama Hirudinae, Crustacea (Ostracoda, Cladocera, Copepoda, Amphipoda) i Insecta (Odonata, Plecoptera, Ephemeroptera, Trichoptera, Diptera, Coleoptera, Hemiptera). Sastav i brojnost ove zajednice u velikoj mjeri predstavljaju odraz uslova u sredini u kojoj žive i dobar su pokazatelj stanja ekosistema u kojem žive. Pojedini predstavnici vodenih beskičmenjaka prvu fazu životnog ciklusa provode u vodi, a kao adultne forme naseljavaju i kopnene ekosisteme, te njihova prisutnost upućuje na očuvanost ekosistema u kojem žive, kako vodenog tako i terestičnog.

Područje Orjena je mozaik raznolikih staništa – šuma, livada, stijena, i rijetkih vodenih staništa. Staništa pri tome nisu međusobno odvojena oštrom linijom, već se međusobno preklapaju u prijelaznim područjima, koja su često najbogatija životom, kojeg sačinjavaju i puževi.

 

Vrste od međunarodnog i/ili nacionalnog značaja:

• Deroceras turcicum Simroth,1894 (turski poljski golać)
• Limax wohlberedti (Simroth, 1900) – wohlberedtov balavac
• Malacolimax mrazeki Simroth,1904 Mrazekov balavac